Da bi taj gnusni čin bio obavljen, preko grudi Srbije, još krvavih od
NATO bombi, gazila su borna kola i nadletali policijski helikopteri, na
njene oči jurišali su tabloidni režimski mediji, a njene ruke držalo je
7,000 uniformisanih policajaca i sam Bog zna koliko neuniformisanih
pripadnika raznih službi.
I nije više važno da li su ti ljudi govorili srpski, šiptarski, nemački
ili engleski, da li su znali ko je čiji brat. Jedino je važno da je,
nakon predaje Kosmeta, na oltar žrtve Novom svetskom poretku prinet i
moral, običaji i vera sopstvenog naroda.
Jer, treba znati da šetnja razularene šačice dobro plaćenih otpadnika i
političkih predstavnika zemalja koje su predvodile bombardovanje Srbije,
od Vlade do Skupštine, nije nikakva simbolična borba za ravnopravnost
manjinskih grupa, već veliki, grupni satanistički ritual, zasnovan na
upustvima iz Krolijeve „Knjige Zakona“ (Liber Al vel Legis) koji ima
svoj religijski i politički cilj.
U religijskom smislu on simbolizuje poništavanje hrišćanskih zakona i
vere na osvojenoj teritoriji i označava njen formalni ulazak u
religijski sistem novog doba koji je zasnovan na zakonima Teleme (1), a u
političkom smislu demonstrira superiornost osvajača nad osvojenim i
nagoveštava njegov budući podređeni status u zajednici novog reda i
poretka (Novus Ordo Mundi).