логоFacebookTwitterYouTubeeMail

 

Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla.
    
​Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjećamo, ono što daje vrijednost i ljepotu našem postojanju. Gdje god bi se na zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija. Novac nije ništa, moć nije ništa.
​Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Ljepota nije ništa, vidio sam lijepe muškarce i lijepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj ljepoti.

Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako osjeća; bilo je bolesnika punih volje za životom koji su je njegovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje.

Ali sreća je uvijek bila tamo gdje je neko umio da voli i živio za svoja osjećanja; ako ih je njegovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Ljepota ne pruža radost onome ko je posjeduje, već onome ko umije da je voli i da joj se divi.  


 Sreća je ljubav, samo ljubav. Srećan je ko umije da voli. Ljubav pokreće našu dušu, u njoj pronalazi svoje biće i svoj život. Srećan je, dakle, samo onaj ko umije da voli. Ali voljeti i želeti nije isto. Ljubav je želja koja je postala mudra; ljubav ne želi da posjeduje, želi samo da voli.


(Herman Hese)

https://www.bebamur.com/blog/sreca-je-uvijek-bila-tamo-gdje-je-neko-umio-da-voli-herman-hese?fbclid=IwAR2P3tDNKCObdoAuEMLUfoI3dySaODM1tVZhA0uVOkvQuDxXfLo3q2b9lWY

 

 



Поуки од Светите Отци

krusevoexport